Hvatači svjetla I

Stepenica po stepenica.
Smireno sam se uspinjao uskim, drvenim, montažnim stubama. Odozgo je dopiralo malo zamućeno crvenkasto svjetlo i potmuo mrmor iz mnogobrojnih grla izlazakstegnutih u napetosti iščekivanja.
Korak po korak, uživajući u bockanju trnaca duž kralježnice izazvanom ugodnom neizvjesnošću pred nastup, ulazio sam u prostor ispunjen magličastim dimom nastalim isparavanjem suhog leda.
Mrak je bio ispunjen tisućama svjetlosnih točkica.
Za mnom su u pravilnim razmacima izlazili ostali članovi benda.
Krenuo sam na svoje mjesto pod reflektorima. Čovjek iza mene je, kliznuvši lijevo prema povišenom podiju, ostavio procjep u maglici, kroz koji je šmugnuo treći prije nego se pukotina zatvorila. Četvrti član benda tek se penjao drvenih stubama i kao i uvijek  dolazio posljednji.
fender2Unatoč tome što tehničari za razglas poslože komponente uvijek prema mojim uputstvima,  ja moram baciti još kratki pogled na dio opreme koju koristim. Pregledao sam dva Vox AC-30 pojačala  i na njih pojedinačno spojene dvije TC-2290s jedinice za kašnjenje zvuka, tzv. delay.

Uzeo sam u ruke novu Fender Telecaster gitaru s dva Herdimsova pickupa posebno prilagođena za moj način sviranja, objesio je preko ramena, uključio kabel u splitter koji će zvuk gitare rasporediti na jedinice za delay, pa na fender1pojačala, pa na zvučnike… pa će zvuk iz zvučnika doći do mikrofona, namjerno postavljenih na 1,5 m udaljenosti od istih tih zvučnika, vratiti se u pojačala s kašnjenjem od 5ms, pa opet van na zvučnike… i ljudi će čuti jedinstven zvuk po kojem nas cijeli svijet poznaje.

Bubnjar je lagano počeo udarati udaraljkama jednom o drugu i naizmjence po fus-čineli, dok se u pozadini bubnjar čula melodija sa sintisajzera…
Udahnuo sam, izdahnuo.
Bas-gitarist je svojim sve basistsnažnijim basevima, što drmaju utrobu, započeo davati ritam…
Još jedan udah-izdah i trzalicom započeh prebirati po žicama.
Publika je jednoglasno vrisnula –  AAAAAA!

A četvrti je član benda, došavši na pozornicu, stao pred mikrofon te zapjevao:
„I want to run / I want to hide / I want to tear down the walls / That hold me inside / I want to reach out / And touch the flame / Where the streets have no name…“

Zabljesnulo me na trenutak svjetlo reflektora što me pratio po pozornici dok sam škiljeći pogledavao natpis na velikom ekranu iznad:pjevač

1987. december, the 20th. – Tempe, Arizona – Walk with me in a light…


Ovaj unos je objavljen u hvatači svjetla. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.