Hvatači svjetla II

„Rob… Rob… Rob… Robi… Robica! Robiiica!“ skandirala je publika nakon mojeg fenomenalnog sola na crnoj Fenderici sa udubljenim Herdims-ovim pickup-ovima, dok sam ja užasnut stajao na pozornici! Robiiiicaaa! Skandiraju li mi to oni – Robica?
Pa kako? Pa zašto?

– Robica!!! Ustaj ljenčino mala!“ čuo se iritirajući glas.
(Koliko sam joj samo puta rekao da me ne zove tako!)

Na licu sam osjetio kapljice vode kojima tu baš i nije bilo mjesto.

– Što to radiš? Zašto me špricaš vodom? – pobunih se dok sam pokušavao odlijepiti gornje očne kapke od donjih.
– Pa kad te budim već pol vure i nikak se nečeš dignuti z kreveta! Buš f školu zakasnil! –

Izvukao sam se ispod ogromnog popluna napunjenog perjem u ledenu sobu.
Brrrr! Otcupkao sam do lavora s vodom u kojoj kao da su plivale kockice leda, zagrabio i kažiprstima sam protrljao oči.
Sjetio sam se sna… neobično kako je sve zvučalo i doimalo se stvarnim. Brzo grabeći složenu odjeću odjurih put tople kuhinje odakle se širio gust miris bijele kave i svježeg kruha.
Usput sam bacio pogled na kalendar: bio je 21. prosinac 1970.

– Kaj si več gotof? Si si uha opral? Vrat? Ispod pazuha?!?

– Ma jesam, jesam, kaj ne bi! Daj me pusti, pa nisam više beba!

– Nisi, nisi, samo se tak ponašaš! Joj, kaj bu z tebe bilo? Stalno si nekak v oblakima! Kaj buš ti bil kad narasteš? Poglej si tatu i dedu! Viš kak su oni vredni, pošten posel delaju. I mučiju se ko vrag. Al moreju mirno spat! A ti? Kaj bu z tebe, a?

– Ja bum ti, bako moja, impresionist!

– Koji ti je sad pa to vrag?

– To su ti oni ljudi kaj hvataju svjetlo, bako. Onda ga zabilježe na neki nama prihvatljiv način, da bi nam ga dijelili putem slika, crteža, fotografija, filmova, glazbe, poezije, proze…

– Kaaaaaj?! Misliš bit umetnik? Si ti lud? A-a, nema ti tu kruheka mali moj, nema! Istinabok,  deda je tak lepo crtal one svoje nacrte, za izložbu su bili! Je, on je i moral crtati te radioničke nacrte, je, pa je moral raditi po njima, jadnik, kak se je mučil! Zato sad i mora očale nositi. A i tatek ti je lepo crtal, kak pravi umetnik. A sestra mu tek, tvoja teta! Je, je, još je lepše crtala dok je išla f školu. Je, je… Al nema ti tu kruhaca, mali moj! Zato su se oni i zaposlili f poštenim zanimanjima! U njih se ugledaj! Nemoj si misliti da se isplati biti umetnik. To ti je niškoristi zanimanje. Ma nije to ni zanimanje! Poglej ih samo, sve pijanci i kurve! Fujtajfl!

– Ajoj, bako, pa u kojem si ti to srednjem vijeku zaostala? Bježim ja u školu dok još mogu. Inače bum moral i s kravama na pašu!

– Je, je, samo se ti sprdavaj z menom! Kakve krave, kaj ti znaš… ja sam morala z njima u pol pet vjutro već na paši biti. Bosa. Po kiši i po suncu! Ni cipele nis imala. Niko me ni niš pital. A niš mi nije ni bilo. Je, a sad smo gradski ljudi! Skoro bumo i vodu f kuću dobili, ne bumo na pumpu v ulici morali iti. A vi mladi se samo žalite! I kruha bi prek pogače hteli!

Zadnje riječi sam slabije čuo jer sam već bio na dvorištu. Kližući se po smrznutom puteljku čuo sam je kako još uvijek viče za mnom – Jesi si torbu za školu zel?

O moj bože, koji sam ja debil kad me i to treba pitati…
A gle kako snijeg jako pada. Ha! Bit će grudanja pred školom večeras. A i blagdan kojeg službeno ne slavimo će dobiti baš onaj pravi, božićni štih. Kad bi bar ranije školski praznici započeli!

Izašavši iz dvorišta uspeo sam se na nasip gdje se pod svježim snijegom nazirala jednokolosječna pruga uskotračne željeznice koja je spajala Zagreb sa Samoborom – popularnog  Samoborčeka.

Pogledah na sat: Sad je 7:15. Za dvije minute će proći kraj bakine kuće i malo dalje se zaustaviti na stanici kod Zagorske ulice.
Da ga pričekam pa otputujem njime odavde?
Umjesto da idem u glupu školu, koju ćemo uskoro od milja nazvati Schloss Colditz, po dvorcu  nad istoimenim gradomu Saskoj blizu Leipziga, u kojem su za vrijeme Drugog svjetskog rata bili zatvoreni saveznički oficiri. O tom će BBC uskoro snimiti seriju koja će se tijekom sezone 1972/73. prikazivati jednom tjedno na prvom i jedinom programu JRT-a.

A da odem njime do Samobora i onda se izgubim negdje u Samoborskom gorju i na Žumberku. I nastavim živjeti u nekoj kolibici u divljini, kao onaj djed one djevojčice iz one knjige za curice koju sam čitao nekad davno…
Mora da je taj Samobor jako, jako daleko od ovog mjesta, s obzirom na to da smo tamo svega dva-tri puta išli Samoborčekom, mada nam je postaja tu pod nosom…

Začula se sirena vlaka, daleko je još bio, tek je krenuo s prethodne
postaje.
Imam još malo vremena da iz džepa izvadim kovanicu od pet para i stavim je na tračnicu, a na nju u središte maleni kamenčić. Ako se novčić probuši u sredini, dobit ću čarobnu spravu za gledanje kroz vrijeme…

Ubrzo je „Srebrna strela“, novi disel-samoborček rođen iste godine kad i ja, tutnjao ispred mojih očiju. Kad su svi kotači vlaka prešli preko kovanice i kamenčića, imao sam okruglu metalnu pločicu s rupom u sredini.
Uzeo sam je u ruku i osjetivši njenu vrućinu sjetio se kako sam u časopisu “Sve oko mene”  čitao da se kinetička energija pretvara u potencijalnu kad…

Stavio sam spravu za gledanje kroz vrijeme na oko i pogledao kroz malenu rupu nepravilnog oblika u daljinu…
A u daljini… vidio sam osunčanu stranu ulice punu veselih ljudi.

***

Ovaj unos je objavljen u hvatači svjetla. Bookmarkirajte stalnu vezu.

10 odgovora na Hvatači svjetla II

  1. Divna definicija impresionista. Makar sam otpočetka jako impresionirana Vašom sintagmom ‘hvatači svjetla’. A novčić na pruzi? I mi smo to radili, samo bez kamenčića, ali mislim da se nikada više u životu ne bih toga prisjetila da niste napisali… Hvala Vam na tome ‘madlaine’ novčiću. I bakin riječnik i način, aj, gotovo da je mogu vidjeti, a i čuti…
    Jeste li čitali knjigu ‘Prenositelj svjetla’ Bernarda Tirtiauxa? Ja sam se u početku kolebala da li da ju pročitam ili ne, a onda ipak jesam i jako me se dojmila…

  2. bornaija napisao:

    Nisam. Premalo čitam, imam nepročitanih knjiga kod kuće. Zato sam zahvalan na preporukama jer potom nekako uspijem uokviriti ono što bih mogao pročitati.

  3. ivicacevis napisao:

    Još kada bi se mogao provući kroz nju…

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.