Besramnost

Šeststotima osamdeset stranica. Tvrde korice. Izabrana djela.
Knjigu treba vratiti u knjižnicu. I već jednom produženi rok za vraćanje je istekao.
Knjiga nije pročitana. Nije pročitana, ne zato što je rok posudbe prekratak, nego zato jer se veći dio te knjige ne čita. Veći dio te knjige se živi. Diše. Rađa i umire. Veći dio vremena provedenog s tom knjigom u ruci gleda se u napisano i pušta da se ispisani stihovi razlete s listova poput zvijezda u beskrajni svemir duše.

– Već ste jednom produžili rok posudbe, ne možete ponovo.
– Znam, ali, to je poezija! To se ne čita u tri tjedna, šest tjedana… To se čita naglas! A neke pjesme su mi otkrivenje. Nisam dosad ni znao da postoje.
– Dobro onda, imate pravo. A ionako nitko ne posuđuje poeziju. Ovu ste knjigu vi prvi i jedini posudili otkako je kod nas.
– Znači, nažicao sam vas za još jedno produljenje. Inače to ne radim. – progovaram kroz samozadovoljan osmijeh.
– U redu je. Organizirat ćemo čitanje poezije u knjižnici pa nam se pridružite.

Volim ove godine koje nosim. Smijem besramno šarmirati da bih postigao željeno, a opet bez bojazni da ću biti krivo shvaćen. I knjiga još ostaje kod mene. Izabrana djela Nikole Šopa, izdanje Matice hrvatske iz godine 2006. – priredio Zvonimir Mrkonjić.
Sad otvaram nasumce stranicu…
Nikola Šop

ZA KASNIM STOLOM (1943.)

S V E T E   S L I K E

SAMOĆA PRAGA

Moj krilati mali, na sutonski prag
ti sletiš, kad me samoća guši.
Ti gledaš tako pospan i blag
cigaru moju, što se turobno puši.

Ti slutiš, da kraj mene svaka stvar
već davno je legla i spi.
Ti vidiš, samo cigare mi mutni žar,
sred usnulih još budno bdi.

U strahu se meni samotnom čini,
na liet si se tajno zanjiho.
U tvojih krila sipkoj bjelini
čujem, zalahori paperje tiho.

Pust je i tmuran samoće driem.
Snove mi svoje daj, o diete.
Moj krilati mali, ne budi niem.
Čaraj mi svjetove svete.

Samoća je ova gorka i snena.
Ostani, bdij tu sa mojim jadom.
Ostani, s tvojih ću malih ramena
skinuti krila kradom.

Isplatilo se. Izrežirani nastup nije bio puko rasipanje osmijeha i slatkih riječi…
I hvala dragim gospođama/đicama u knjižnici. Bez njih bi moj “šarm” ostao samo prosto besramno žicanje.
A gore spomenuta ‘Izabrana djela’ u međuvremenu su postala moj osobni čuvar srca.
S posvetom.

Poeziju treba čitati naglas!

 

Ovaj unos je objavljen u čuvari srca. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.