Netko i kiša

Htio sam jutros prošetati po kiši. Već dugo nisam osjetio bockanje hladnih kapi po licu, lijepljenje odjeće za tijelo, curenje tananih strujica koja ne biraju mjesto ispod odjeće…
Možda zato što je u dugom prošlom razdoblju kiša padala isključivo u obliku snijega.
Opet, ako bih izašao na ovu kišu popraćenu snažnim vjetrom, vjerojatno bih uzbunio društvo za zaštitu životinja zbog uvjeta kojima izlažem svoje tijelo.

Kiša.
Nekad je to bila samo gnjavaža, vremenska nepogoda… danas je to neizmjerljivi izvor raznih misli i ideja. Koliko samo različitih osjećaja budi ta riječ, koliko se različitih sjećanja pojavi s njom.

Kakav može biti kišni dan poput ovog?

Netko.
Nekome je dan neradan.
Lijeno buđenje, bez previše ideja i potreba. Uživanje u mogućnostima izbora. Ili nemogućnostima.

Netko uspoređuje misli s kapima kiše:
I kapaju misli poput kiše
stvarajući koncentrične krugove
svojim širenjem po površini svijeta
što ga stvoriše svojim postojanjem.

Netko će možda uz neki jutarnji napitak nešto pročitati, napisati, buljiti kroz prozor, očekujući iz navike nekog tko neće doći jer pada kiša.

Netko će sjediti na nekoj terasi, balkonu, potiho u nečijem zagrljaju umotanom toplim pokrivačem prepričavati neku crticu iz života, koje se ne bi sjetio da vremenske prilike nisu baš takve kakve jesu.

Netko će negdje voditi ljubav u beskonačnost, tražeći od tijela s kojeg se već diže topla para, da mu nadomjesti nešto čega se iscrpljen užicima ni sam više ne može ni sjetiti.

Netko će se smijati našušurenim vrapčićima, koji skakuću po procvalim granama ne mareći pri tom ni za količinu vlage, ni za atmosferski tlak, ni temperaturu zraka.

Netko će biti ljut jer je propao divan izlet, a netko će se baš zbog toga radovati.

Netko će dugo, dugo ostati u toplom krevetu i čuvati neke drage mu topline.
Netko je već ustao i ponio sa sobom neke drage mu topline.

Netko će morati na posao preskačući preduboke lokve posvuda stvorene i pokušavajući zadržati kišobran pred kradljivcem kojem je najveća zabava tjerati kapi kiše da padaju vodoravno.

Netko će pomisliti da je voda život, netko da je život nastao u vodi, a netko će se sjetiti da je vjerojatno iskipila voda za kavu, još prije dvadesetak minuta ostavljena na štednjaku.

Ovaj unos je objavljen u iz misli o životu. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.