Napola relativni prijestupnik

U zadnje me vrijeme iznenađuje svjesnost o godinama koje sam nakupio opstavši živ u djelatnosti tvrtke ‘Glavom kroz zid d.o.o’ (naglasak na ono o.o.).
Primjećujem i kako se način na koji ja gledam ljude i način na koji oni gledaju mene, promijenio. Bez obzira na generacijsku pripadnost.

Nije meni loše u tom novom doživljaju postojanja, ne žalim se i ne bih se vraćao u svoje dvadesete ni pod geslom: ‘Da mi je ova pamet, a one godine’. Samo pomalo brinem da sam u godinama u kojima mi počinje biti važna činjenica da sam u godinama u kojima jesam. Pa bi mi to moglo postati preokupacija koja bi pak ispunila sve moje slobodno vrijeme. I onda, ni snašao se ne bih, a ono pola životnog vijeka prošlo!
Ovdje treba naglasiti da nazivak ‘pola životnog vijeka’ nije konstantan. Različiti ljudi ga različito doživljavaju. Istom, ljudi različite životne dobi također drugačije gledaju na dijeljenje sa dva, naročito kada se radi o godinama koje će doživjeti.
Eto, sâm ‘ja’, dobar sam primjer za to. Prije koju godinicu, pola životnog vijeka mi je iznosilo kojih desetak godina manje nego sad.

A jučer sam svjedočio događaju koji me je na neki način utješio da nisam usamljen u toj zaokupljenosti otkrivanja točke određivačice određenih godina. Mlađi kolega je starijoj kolegici govorio nešto o svojim godinama. I izrekao je isti broj kojeg je izrekao prije dvije godine u jednom razgovoru sa mnom. Sjećam se toga dobro jer je pričao o tome kako se osjeća mnogo starijim nego jest, kao da je već na pola životnog vijeka. Zaključio sam tada kako on osjeća da život traje pedeset i osam godina.
I tako je jučer, opet tom brojkom,  ušao u moje polje interesa.

A danas, danas sam se dosjetio da je možda rođen dvadeset devetog veljače. (Uistinu ne znam njegov datum rođenja, trudim se ne skupljati takve podatke jer onda moram voditi brigu o tome kad je kome rođendan). Onda on zaista ima još uvijek  isti broj godina kao i prije dvije godine. Tek će iduće godine devetku pretvoriti u nulu. Jasno, bez onih marketinških XY,99.
To me lagano bacilo u neko prozirno beznađe. Znači, čak da sam rođen iste godine kad i on, on bi zbog tog čudnog datuma, koji se pojavljuje svake četvrte, bio četiri puta mlađi od mene. Pročitao sam negdje nedavno kako je starost stanje uma. (Ili sam to sâm nekad negdje napisao? Ah, tko bi se više sjetio tko je što napisao ili pročitao kad nas toliko ima. Čini mi se da smo svi sve više jednaki, da sve više sličimo jedni drugima.)

Eto dokaza kako je sve napola relativno. Čak i brojke. Zapravo su one najpolarelativnije. Jer, kada netko kaže 29, tko zna na što taj misli.

Ovaj unos je objavljen u iz misli o životu. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.