Tromost preko vode

Jednog jutra dok se umivah u planinskom potočiću, tik do izvora, prvi sam puta shvatio da voda pamti. Netom što ispljuskah lice ledenim biserjem, u vodi ugledah lice neznanca. A ispod njega na dnu, uklesane u kamen, stihove:

S likom neznanca
osjetih se blizak;
to podsvijesti dodir klizak
spoji nas u karike jednog lanca.

Drugi se put moja teorija potvrdila negdje sredinom ljeta dok sam pokušavao doseći dno.
Voda koja sve pamti izbacila me van, ne dozvoljavajući mi dalji podor u sebe. Sjetih se tada pjesme Vesne Krmpotić ‘Da sam vatra…’ i počeh pjevati litaniju, iskorištavajući besramno njene stihove:

Da sam voda
prvo bih samog sebe prolio

Na izvoru srce bih svoje otvorio
i kao bijela bujica se slio

i širio se sve više
s rukama iz utrobe svoje

Konačno, ah konačno bio bih
ono što poji i napojeno je

Treći put voda je padala s neba. Hladne strujice slijevale su se od vrha glave preko cijelog tijela do stopala ispod kojih bi tvorila kratkotrajna jezerca. Tik do mojih nogu počeše nicati biljke i zmijolikim se pokretima uspinjati uz moje listove, bedra, trup, obavijati ruke, vrat lice, uvlačiti se u sve otvore pjevajući psalam o ispunjavanju praznine, hraneći me onim što je voda zapamtila iz poruka što joj govoraše moje tijelo.
I dan danas vide se fosilni otisci lika neznanca, u duplji lubanje ispod trećeg oka.

Zaplijeniti oči
preuzeti ruke
ispuniti tijelo
tebi tobom tvoje

Ovaj unos je objavljen u s rubova zbilje. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.