Poslijepodne jednog fauna

Sunce je na pola sata od linije razdvajanja i obećava prizore zbog kojih će skorašnji večernji šetači izvaditi svoje fotoaparate i započeti zvukovni rat digitalnim škljocanjem protiv šuma valova na morskom žalu. Bradati muškarac s povećim trbuhom nosi preko desnog ramena žutu platnenu torbu s crvenim natpisom. Korača napadno paradnim zamasima nogu, izbacujući lijevu znatno u stranu. Prolazeći, dugo zuri u žene koje svoje kose prepuštaju vjetru da ih oblikuje u skladu s valovima što visoko u zrak izbacuju sol. One promatraju dječaka koji iz šljunka na obali predano vadi šarena stakalca i sprema ih u kutijicu kao dragulje.
Usredotočenost uživatelja prizora narušava povik: “Karlo! Dobit ćeš po guzi!” Postarija žena ljuti se na svog unuka koji bi sam želio gurati kolica u kojima se do maloprije mirno vozio, ali baka smatra da to nije u skladu s njegovim uzrastom. Karlo se s urlikom baca na pod i nastaje urnebes koji ljudima odvraća pažnju od udubljenosti u njihove križaljke ili čitanja redaka Nore Roberts i E.L. James. Čak je i mladić koji skuplja i sprema bijele plastične ležaljke s plaže zastao gledajući iznenadnu predstavu, ali ubrzo zatim počinje glasno psovati jer je nepažnjom gadno pričepio prste.
Na samom rubu betonske šetnice uz plažu potrbuške leži mlada žena lijepo oblikovanih leđa i stražnjice. Gornji joj je dio tijela podignut, oslonjena na laktove čita neku knjigu čiji je sadržaj definitivno odvaja od zbivanja oko nje. Čitajući, čini jedva primjetne pomake tijelom naprijed-natrag, kao da tare grudi o tkaninu prostirke ispod nje. I karlica joj se neznatno podiže u vis s vremena na vrijeme.

Iznenadno, do mene netko sjedne. Okrećem glavu u tom smjeru i vidim Ratimira. Klimne mi glavom na pozdrav i zatim smiješeći se pogleda u smjeru mogućeg novog dramatičnog događaja. Bradati muškarac, zagledan u prizore koji se događaju između Karla i njegove bake, nesmanjenim tempom kroči naprijed prema čitateljici koncentriranoj na nama nepoznato štivo.
“Što misliš, bi li ga trebalo upozoriti?” pita me zainteresirano.
Okrećem glavu u smjeru njegovog pogleda.
“Ne znam”, odgovaram pomalo nezainteresirano, “mislim da je već prekasno.”
“O čemu si razmišljao dok si gledao njeno ponašanje? O seksu s njom?”
“Da, bio mi je seks u mislima, ali ne s njom. Zapravo ni s kim konkretno”, započeh objašnjavati, ali me on prekide: “Ma daj! To mi kažeš ti na temelju čijih maštarija sam pisao svojoj Emi one eksplicitne seksi pričice od kojih se obespametila? Ti koji si mi priznao koliko te Ema uzbuđuje i kako bi je nagovorio da se nasnifate bijeloga pa da se ševite danima bez prestanka, posvuda po kući, na prozoru dok razgovara sa susjedima, na travnjaku iza kuće dok pada kiša, po kafićima, haustorima… Daj Robijane, ne muljaj, priznaj da si maštao o analnom seksu s ovom tu na plaži!”
“Ne nije istina! Priznajem da me Ema uzbuđuje i da sam pomislio na nju, ali ovo nije bilo to – doista su me uzbudile same misli koje su se pojavile. Snažne i glasne, gotovo da su se mogle čuti. Zapravo, izgleda da su se i čule, dočim si se ti pojavio ovdje, ne bih se začudio da se sad i Borna dokotrlja za tobom sa svojim bespogovornim mišljenjem o tome što sam ja mislio”, rekoh s nemalo sarkazma u glasu.
“Ha ha, opet sam te omeo u nečem važnom”, odgovara ironično na moju primjedbu. “Pa normalno da sam ih čuo. Pola svemira se zajapurilo uslijed njih. Gledaj kako je Sunce obojalo i nebo i zemlju i čitavo ovo more ispred nas u narančasto, boju tjelesne ljubavi. Očito se sprema na ponovno vođenje ljubavi sa Zemljom. Velika je to energija koja se oslobađa u tom činu kad popuste sve kočnice i nestanu sve pregrade. Što bi se sve s njom moglo učiniti kad bi je se uspjelo skupiti u jednu točku djelovanja!”
“Bog moj, sad mi još samo Upitna fali da mi održi predavanje o muškom mozgu i onom “povelikom” dijelu u njemu kojeg svakodnevno zauzimaju misli o seksu”, negodujem iznervirano. “Što bismo mogli s ovom energijom, što bismo mogli s onom energijom… kao da nismo na domak razaranja svega oko sebe sa svim tim energijama koje skupljamo u neke točke djelovanja!”
“Ups, sad će predavanje o ekologiji i otapanju ledenjaka, već vidim! Odoh ti ja na pivo. Ideš li sa mnom, tek da smiriš te svoje tanahne živce, a?” posprdno me upita znajući odgovor već unaprijed.
“Samo ti idi. Možda smisliš neku priču o sočnim vinogradarskim breskvicama koje ti šapuću u noći svemirskog kontinuuma, ionako ne znaš ništa drugačije!” završavam ljutito neželjeni dijalog.

Većina ljudi s plaže je nestala zajedno s odigranim i onim moguće odigranim događajima. Na mjestu gdje je ležala čitačica zjapila je ogromna rupa, a na njenom rubu žuta platnena torba s crvenim natpisom. Bradonja se očito nije na vrijeme zaustavio. Iz rupe su na sve strane izlazili rakovi u obliku ženskih i muških spolovila.
A Sunce? Ono je uronilo u more, tu životnu Zemljinu tekućinu čiji sve snažniji valovi kao da me žele prekriti gustom bijelom pjenom; tek su mu plameni čuperci ostali viriti iznad zamišljene linije razdvajanja ovog mog svijeta od onog njihovog.
I taj dječak na žalu. Još uvijek usredotočeno skuplja šarena stakalca, lišena njihove oštrine vječnim gibanjem istih tih valova. “E, da mi je biti u njegovom svemiru” pomišljam glasno, zatvarajući bilježnicu. A on, kao da je čuo moje misli, okrene glavu prema meni i mahne mi. “Dođi vidjeti koliko sam ih skupio!” vikne podižući kutijicu s draguljima.

Ovaj unos je objavljen u proz(or)no uokvirivanje. Bookmarkirajte stalnu vezu.

10 odgovora na Poslijepodne jednog fauna

  1. Vesna2012! napisao:

    Uuuuh! Erotično.
    Ovo ne razumijem: Iz rupe su na sve strane izlazili rakovi u obliku muških i ženskih spolovila.
    Idem pratim!
    Pozdrav.

    • bornaija napisao:

      I dobro je da ne razumijete. Baš tako je i trebalo biti. Kada to ugledate negdje, e onda ćete razumjeti. Samo je pitanje gdje ćete tad biti 🙂
      Nisam baš sretan što je ispalo erotično jer je trebalo ispasti kao pokušaj bijega od sve te prenaglašene erotičnosti okolo i u meni.
      No opet, drago mi je da ste pročitali i doživjeli 🙂 Hvala Vesna

  2. tanjatg napisao:

    Ti si skroz čudan! 🙂

  3. ja ne vidim erotičnost, najzanimljvije je vreme, jer ovo je usporeni film, sekunda posle sekunde, trenutak za trenutkom, misao po misao i zalazak sunca. Odličan si u eksperimentima,ičak kad ne pokušavaš da ga izvedeš,on uspe. Čestitke

    • bornaija napisao:

      Jel’ da je vrijeme zanimljivo? Cijeli jedan život možeš strpati u priču o nekoliko minuta 🙂
      Sviđa mi se tvoje čitanje (za komentare sam se već izjasnio :), ego se rascvao ko ruža!), prvo me iznenadilo, ali kad sam pročitao onaj komentar o glazbenom ukusu i srcu u ritmu Majki, onda mi je postalo jasnije 🙂
      O da, volim eksperimentirati. Pri tom ne mislim da otkrivam nešto što već nije otkriveno (može li se to uopće više dogoditi?), ali za mene je novo. A kako u isti eksperiment ne možeš dva puta ugaziti (što bi rek’o Heraklit :)), tako samog sebe razveseljavam nekim novim eksperimentom. Onda to netko čita pa me sve to podsjeti na one vektore stanja u eksperimentima kvantne fizike gdje vi koji čitate postajete eksperimentatori koji promatraju sistem u nekom njegovom trenutku (to je sad ono što je napisano) i samim tim promatranjem utječete na sistem u nekom “zbroju” njegovih trenutaka (to bi bio onaj koji će opet pisati). Jasno k’o pekmez! 😀
      Hvala 🙂

      • hehe zašto je glazbeni ukus razjasnio stvari?
        🙂 Baš dobro pišeš i trebao bi objaviti to, ili bar poslati na poklon Goranu Baretu 😀

        • bornaija napisao:

          Nisam mislio da je muzički ukus razjasnio stvari nego sam se samo pozvao na taj komentar koji izgleda tako iskreno sročen da sam pomislio – aha, ako čuje Bareta dok čita to moje onda ima ritam čitanja koji mi je poznat. 🙂
          Objaviti? Za mene je ovo ovdje objavljivanje. Recimo da vas s tobom ima deset koji čitate što ja to pišem. I onda dobijem od vas povratnu informaciju koja mi nalijepi perje na krila da mogu nastaviti letjeti. Zar mi treba više? Više gore sunce istina jače grije, ali i rastopi to lijepilo… Ukoričiti? U redu, recimo jednog dana u nekom ‘samizdat’ izdanju, ali samo da bih mogao podijeliti onima koji to žele imati, s tim da onda to ukoričeno moraju trpati u kutije kad se sele i nosati gore-dolje po stepenicama i tako… Rock’n’roll je dobar dok se ne pretvori u pop, nije li tako? 🙂

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.