Biti dobro

Sjećaš li se onih relativno nedavnih imperativa upućenih od strane kohorta dobrohotnih da “moraš biti dobro”? Pa smo govorili kako imaš pravo biti loše, to pokazivati, a oni nek se nose s njihovom nemogućnošću podnošenja da nisi dobro.
Ali što to znači „biti–dobro“? Prema Hans–Georg Gadameru to upravo znači “ne biti na to usmjeren, nego nezapriječeno otvoren i spreman za sve”.

Ili odjednom novootkriveno “biti zdrav”!
Taj odjednom rašireni mentalitet prema kojemu je najvažnije „biti zdrav“. A onda – svatko zna što je zdravlje sve dok ga se ne pita što je to. Zdravlje ne možemo razumjeti samo u terminima medicinskih datosti, nego i u terminima „biti–tu, biti u svijetu, biti–s–drugim, biti djelatno i radošću ispunjen vlastitim zadaćama života”.

Gadamerovo pitanje glasi: »Što je zapravo zdravlje, to tajanstveno nešto, što svi poznamo, a ipak upravo gotovo ne poznamo jer je tako čudesno biti zdrav?” On govori da zdravlje spada u „čudo samozaborava“. Bolestan čovjek „iskustveno spoznaje svoju bolest u tome da mu nešto nedostaje“. Znači da je u bolesti zdravlje prisutnije nego u “stanju zdravlja”. Usudim se sad reći da zdravlje nije odsustvo bolesti, nego naprotiv i njeno stalno prisustvo u svijesti, ali bez fokusiranja bilo na jedno ili na drugo, bez straha, tek “biti spreman na sve”.

Nije li to posebno zanimljivo, intrigantno čak, da nam nedostatak nečega o čemu ne znamo što to točno jest, jamči čudesno postojanje toga? Nameće mi se analogija sa ljubav, voljeti, imati nekog krajnje važnog.
Zato ti ja govorim: “svjestan sam ja toga (da sam tvoja ljubav) cijelo vrijeme, ali tek sad sve više i više to osjećam. A kako to odjednom? Pa stoga što sam se u jednom trenutku suočio s mogućnošću da te više nema. Tebe koja samo želiš „biti–tu, biti u svijetu, biti–s–drugim, biti djelatno i radošću ispunjena vlastitim zadaćama života”.
A kad sam to osvijestio nije se moglo više ništa i nitko dogoditi u mom životu jer si ti u meni “postala ono što si uvijek bila” i zato sam ti mogao iskreno odgovoriti na tvoja pitanja oko onoga što je uzrokovalo tvoju “ljubomoru”.
I da, nije to samo do tebe i tvoje savršenosti. Važno je to moje prihvaćanje da – parafraziram: “voljeti ne znači biti samo na to usmjeren, nego nezapriječeno otvoren i spreman za sve”.