Ovo je bila teška godina.
Virusi. Čudna neka bića/čestice na granici žive i nežive prirode. Golom oku nevidljivi, ne znaš kad će i otkuda će napasti, a broj u kojem napadaju su teško izrecive cifre. Iza sebe znaju ostaviti ogroman broj mrtvih ljudi i životinja.
Potresi. Procesi u Zemljinoj unutrašnjosti koji oslobađaju veliku količinu energije i uzrokuju manje ili veće podrhtavanje Zemljine kore. Ne zna se kad će i otkuda napasti. Dolaze naglo, relativno kratko traju, ali onima koji ih proživljavaju ti trenuci pretvore se u vječnost. Ako su iznad određene magnitude i intenziteta, iza sebe ostavljaju krš i lom i mrtve ljude i životinje.
Ovu godinu, mi ovdje u Lijepoj našoj pamtit ćemo po virusima i potresima. Ljudi je s gađenjem pozdravljaju kao zlo koje više nikad ne žele sresti.
Meni osobno nije ovo bila najteža i najružnija godina života. Teža mi je bila jedna davna kad se ubila bliska mi osoba, a ja sam se dugo, dugo osjećao krivim zbog toga. I povukao sam se od društva prilično drastično. Teža mi je bila i ona kad sam hodao po selima i gledao raskomadana tijela ljudi, a daleko od mene je bila žena u visokom stupnju rizične trudnoće. Strašnija mi je bila i ona u kojoj se moja najstarija kći totalno pogubila, a ja sam mislio da joj nema pomoći.
Jutros sam pomislio kako mi je žao da se nisam ranije zarazio ovim virusom (čak sam pomislio – namjerno!) pa da prebolim to i da prestane više taj osjećaj da sam mu izložen i nezaštićen i dalje (ja ne vjerujem baš u neke posebne moći ovog brzopoteznog cjepiva).
Je l’ bilo nešto dobro u ovoj godini? Za mene jest.
Najstarija kći je ove je godine dobro, dokazala je da se može i zna brinuti za sebe, živjeti svoj život i u 26. godini upisala fakultet. Zdrava je. Opet se povezala s obitelji. Mene je tražila me da joj pomognem urediti sobu po njenim zamislima i nakon što smo to zajedno uradili, izrazila mi zadovoljstvo i zahvalnost. (Znam kako ovo zvuči, ali oni moji bliži koji poznaju situaciju, razumiju o čemu i zašto tako pišem).
Mlađa kći je zdrava, ove se godine značajno naučila nositi sa strahovima, pokazala mi jasno koliko joj moja prisutnost znači u životu, upisala završnu godinu faksa.
Sin je upisao željenu srednju, svira, počeo skladati, snimati videa, skupio hrpu fenomenalnih prijatelja/ica… Nije se razbolio, ali dobio je pubertet, postao je lijen točno koliko treba biti u njegovim godinama, sebičan malo premalo da preživi u ovom vrlom novom svijetu, ali stigne naučiti. Ove je godine zaključio je da se on i ja čisto dobro razumijemo i da čak imamo i nešto zajedničko.
Njihova mama, moja bivša supruga, također je pregurala godinu bez znakovite bolesti unatoč radu u vrtiću. Ove godine smo naš “razvedeni” odnos podigli na jednu novu razinu. Mislim da i virusi i potresi imaju na to utjecaja.
Žena koju volim uspjela je pobijediti “bolest” i nastavlja se sve uspješnije nositi s tim što joj otežava život. U svim tim svojim nedaćama uspjela mi je izraziti koliko sam joj važan i koliko želi da budem dio njenog života.
U mnoštvu mojih bližih i daljih, neki su se razboljeli od korone i ozdravili bez težih posljedica, nekima je imovina stradala u potresima ali su “živi i zdravi”, kako se to lijepo kaže. To što im život nije pjesma Havaja ne određuje kvalitetu ove godine.
Ove sam godine upoznao velik broj prekrasnih novih ljudi iz svih krajeva Hrvatske. Ali ono što moram naglasiti jest – veliki broj divnih mladih ljudi, spremnih na izazove, voljnih pružiti pomoć, ljudi koji ne očekuju “bogaćenje” preko noći, ali isto tako ne veličaju “rad, rad i samo rad” do razine božanstva, nego znaju uživati u čarima koje život pruža čak i kad je najteži. Kreativni, dinamični, obrazuju se, vole učiti i upoznavati novo, neopterećeni “bijegom tamo gdje je bolje”, ali ne zbog straha od nepoznatog nego zbog silne želje da pobijede taj strah od nepoznatog, uzročnika stigmatizacije “onih drugačijih”. Ljudi koji se ne boje budućnosti. Zbog njih mi je život ove godine postao ljepši.
I da, s ljudima s kojima radim, a to su mi ujedno i najbliži prijatelji, ove sam godine doživio predivne uspjehe i radost.
Ove godine ja ću se sjećati još dugo, možda kao kompleksnije, slojevitije od mnogih drugih, ali ne kao najgore.
Žao mi je što ima i u mojem “krugu duša” onih koji to ne mogu reći za ovu godinu i njima posebno želim da im iduća bude znatno bolja.
I svima vama koji ovo čitate, kao i onima koji ovo ne čitaju, želim obilje dobrog zdravlja, ljubavi i mira u novoj nam 2021.
Budi promjena 