Arhiva Autora: bornaija

Deus ex machina

Bilo bi neiskreno reći da sam onaj koji baš ne voli objašnjavati… ok, ne volim objašnjavati kako nastaju pjesme koje pišem, ali ova je doista nastajala pod utjecajem više čimbenika pa mi se učinilo zgodno da i to zabilježim: Deus … Nastavi čitati

Objavljeno u proz(or)no uokvirivanje

Tamo negdje u meni je bijela zimska noć

Gledam kroz orošeno staklo prozora na četvrtom katu dok ledeni vjetar vlada ulicama i sudara se sa samim sobom između gusto parkiranih vozila ispred zgrada usnulog mjesta organiziranog po mjeri stroja, a ne čovjeka. Zimska je noć i ja sam … Nastavi čitati

Objavljeno u skupljači tihote | Ostavi komentar

Staklena menažerija

Doveo sam Fistla i Đuru u Centar kućnih ljubimaca. Na ulazu u predprostor, na staklu, bile su naljepnice s prekriženim crtežima sladoleda, koturaljki, pištolja, parova – raznospolnih i istospolnih u činu kopulacije… Istina da smo bili kažnjeni već nekoliko puta … Nastavi čitati

Objavljeno u glas pripovjedača | Ostavi komentar

Strah od Slobode

Vjerujem da znate kako virusi žive oko nas, u nama i s nama cijeli naš životni vijek. Neke vrste žive čak i u bakterijama. Zbog svoje jednostavnosti vrlo brzo se razmnožavaju pa mogu postati opasnost za organizam. Naše zdravo tijelo … Nastavi čitati

Objavljeno u iz misli o životu | Ostavi komentar

Peregrino

Pogledom je dotaknuo cvijeće u vazi, netom prije no što će izići iz sobe. Nije ulio vodu da se ne usmrdi dok ga nema. – O sused! Kam idete tak opremljeni? – pitala je Čuvarica ulice, misleći na školjku, štap … Nastavi čitati

Objavljeno u Camino de Santiago | Ostavi komentar

Pa imaš ključ, uđi već jednom (Doppelgänger)

Proljetni je dan, sunčan i vjetrovit. Sjeverac, možda posljednji koji pripada protekloj zimi, igrajući se ružičastim laticama japanske trešnje iz obližnjih vrtova tka zavjesu u zraku gustom od mirisa. Ljudi prolaze, nasmiješeni, razdragani, dok ih razigrana koprena nošena vjetrom prekriva, … Nastavi čitati

Objavljeno u s rubova zbilje | 5 komentara

O čemu govorim kad govorim o čudima tehnike

(O čemu mislim kad mislim o čudima tehnike) Uvijek sam se divio čudima tehnike. Recimo ova velika plava mrcina prepuna ljudi, koja je i mene progutala, zna točno gdje se nalazimo! I kuda idemo! Ona govori! “Zapruđe. Sljedeća je postaja … Nastavi čitati

Objavljeno u glas pripovjedača, proz(or)no uokvirivanje | Označeno sa , , , | Ostavi komentar

Poslijepodne jednog fauna

Sunce je na pola sata od linije razdvajanja i obećava prizore zbog kojih će skorašnji večernji šetači izvaditi svoje fotoaparate i započeti zvukovni rat digitalnim škljocanjem protiv šuma valova na morskom žalu. Bradati muškarac s povećim trbuhom nosi preko desnog … Nastavi čitati

Objavljeno u proz(or)no uokvirivanje | 10 komentara

Bradom do slobode

Gledao sam kroz prozor tamne oblake kako pokrivaju ljetno-plavo nebo. Govorila mi je o tome kako su stijenke pri vrhu tanke i kako će morati puniti u dvije faze, mora tako oprezno jer postoji mogućnost loma korijena s obzirom da … Nastavi čitati

Objavljeno u glas pripovjedača | 2 komentara

Zvukovi u snijegu

Glasovi Fijuk vjetra, snježne pahulje u zraku, u mraku. Grčevitim pokretima pokreće se tijelo u hladno jutro sa željom da se ne ohladi od tople postelje. Sivi prosinac odnio je naglo kao što je i donio kratki ushit blagdana kada … Nastavi čitati

Objavljeno u skupljači tihote | 2 komentara