Arhive kategorije: hvatači svjetla

Dječak je jurio, probijao se kroz zrak topao od mirisa života u proljeće. Osvajao je sprave dječjeg igrališta brzinom pogleda odraslog muškarca koji ga je budno pratio. Ljuljačka – ljulj-ljulj – Idemo dalje! – Tobogan – penj-penj-vuuuuš – Idemo dalje! … Nastavi čitati →

Sjedio sam na terasi kafića na osunčanoj strani Place du Tertre. Bila je rana jesen. Vjetar se igrao paučinom uplećući je u duge ženske kose pa ih tako spletene vijorio zrakom. Nasuprot mene je sjedio Claude i tumačio mi svoja … Nastavi čitati →

„Rob… Rob… Rob… Robi… Robica! Robiiica!“ skandirala je publika nakon mojeg fenomenalnog sola na crnoj Fenderici sa udubljenim Herdims-ovim pickup-ovima, dok sam ja užasnut stajao na pozornici! Robiiiicaaa! Skandiraju li mi to oni – Robica? Pa kako? Pa zašto? – … Nastavi čitati →

Stepenica po stepenica. Smireno sam se uspinjao uskim, drvenim, montažnim stubama. Odozgo je dopiralo malo zamućeno crvenkasto svjetlo i potmuo mrmor iz mnogobrojnih grla stegnutih u napetosti iščekivanja. Korak po korak, uživajući u bockanju trnaca duž kralježnice izazvanom ugodnom neizvjesnošću … Nastavi čitati →

– Pa di si ti tak dugo? Kaj se ti ne znaš sam vratiti doma? – – Kako ne znam? Pa evo vratio sam se sam! Nitko nije sa mnom. – – Nemoj ti meni tak bezobrazno odgovarat, balavac jedan! … Nastavi čitati →

Treba imati pozitivan pristup. Mrzim te konstrukcije s glagolom trebati. Treba ovo, treba ono… Trebalo bi ovo, trebalo bi ono… Scuro: Pokušavam biti pozitivan. To je jedini način da održim svijet oko sebe na klimavim temeljima neuvjerljive izvjesnosti. Samo bih … Nastavi čitati →